U četrdesetak crtica i novela Ivan Kozarac se potvrđuje kao darovit pisac Slavonije o Slavoniji, temperamentan pripovjedač, impresionist u pejzažu, lirski mek u opisu, modernist u izrazu, narativnoj strukturi i poniranju u svijest, realist u odabiru tema slavonskog sela i čovjeka te percepciji, psiholog u analizi duševnog stanja, kritik u promatranju društva, regionalist u slavoničnosti te originalan u stilu, čija se elementarnost, prirodnost i jednostavnost na može oponašati. Bio je svoj - pisac s identitetom, a njegove crtice i novele s potpisom.

      

PRIPOVJEDAČKA ISKAZNICA

SLAVONSKA KRV

          Virtuozno je opisao ravničarske krajolike posavske Slavonije  i  portretirao  njezine ljude tematizirajući seosku

      

erotiku i moral, loše individualno gospodarenje, nesnalaženje u novim društveno - ekonomskim uvjetima nakon razvojačenja Vojne granice i raspada obiteljskih/kućnih zadruga, nostalgiju za idilom tradicijskog života, odnos prema stranim doseljenicima što su se došli uslavoniti.

      Osim što je spojio realizam i modernizam, spojio je standardnu novoštokavsku ijekavicu i nestandardnu staroštokavski ikavicu kao izvorni govorni kontekst svojih likova, ali i svoj pravi materinski jezik, Rič "Mlijeka i zipke".  Prva je pripovjedačka iskustva stekao na divanu seoskih didaka i baba, divojaka i momaka.

      

          Slavonija Ivana Kozarca kao književni prostor poprimila je svjetonazornu i etičku dimenziju kao pustopašna zemlja hedonizma, putenih užitaka, pjesme od koje se silazi s uma, pomamne svirke ciganskih egeda, mahnitoga podcikivanja i igranja u šokačkom kolu, brutalnog kerenja i objesnog ludovanja, zemlja bećara i bekrija, ulja i pustaija, rasulovića i raspikuća, raskošnih i rasnih Šokica spremnih na ludi provod, zemlja u kojoj se aristokratski dostojanstveno propada, rasipa tal i didovina. Pusta Slavonija! Himna vitalizma i hedonizma, slavlje putenosti i filozologije. Radost rađanja i preobilja, tuga truljenja i propadanja. Dekadentna literarna Slavonija!

      

Bolesna od ljepote, izobilja, lijenosti i nehaja. Takvom je identitetskom slikom Slavonije Ivan Kozarac sa sjedištem u tradicijskom životu i šokaštvu podržao kontinuitet književnih konstrukcija što su sudjelovale u stvaranju stereotipa raspojasane Slavonije premda ga je svojim životom, poslije sažetim u životopis, posve demantirao.