STVARALAČKI ŽIVOTOPIS
Hrvatski pisac Ivan Kozarac javio se u književnosti 1902. pjesmom Slavjanstvu u Našoj slozi. Za osam godina književnoga rada (1902. - 1910) napisao je šezdesetak pjesama, četrdesetak crtica i novela , roman Đuka Begović i autobiografiju. Objavio je samo jednu knjigu Slavonska krv 1906. u Vinkovcima za života. Posthumno su mu objavljene tri knjige 1911. Pjesme u Splitu, Izabrane pripovjetke u Vinkovcima i roman Đuka Begović u Zagrebu. U rukopisu je ostalo nekoliko nedovršenih i započetih tekstova: dnevnik, dramski tekstovi Pod noć, Sraz, Iz kobnih dana, Rane, prozni tekst Mrlje, skice za romane Selo Korovci i Napori, Pripovjest iz vojničkog života i pjesme.
Objavljivao je u priodici od 1902. potpisujući se katkad pseudonimima: Ivan K. Kerepov, Vanja Kosan, Ivan Nikolajević Matski, Olgin, Novus...
U hrvatsku je književnost ušao na mala vrata i djelovao iz provincije u teškim životnim i materijalnim prilikama, boreći se s oskudicom, zarađujući kao pisar od svoje trinaeste godine, obolivši od sušice s osamnaest godina te bolestan služeći vojsku dvije i pol godine. Uz sve teškoće i nepovoljne uvjete života i rada uspio je u kratkom, ali kreativno intenzivnom vijeku osvojiti književne vrhunce:
-
roman Đuka Begović vrhunac je njegova književnoga stvaralaštva, a najbolji roman hrvatske knjževnosti
-
antologijskim su ocijenjene pjesme Sagara dan, Milovo sam, Da se povezemo, Iz davnih dana, Dođi draga, Večer je, Ciganinu, Bujaju šumorne mutne vode, U mutež večernji, Umiranje III., a pet ih je uglazbljeno
-
antologijskim su ocjenjene novele: U nagonu, Garavuša, Kukavac, Genka, Sudoperka, Gnjili...