Kronologija
VINKOVCI I KRNJAŠ U VRIJEME ŽIVOTA IVANA KOZARCA
1885. - 8. veljače u Vinkovcima rođen Ivan Kozarac
1886. - 3. siječnja u Vinkovcima rođena Marija Kozarac
1889. - Josip Kozarac u Vijencu objavio roman Mrtvi kapitali
1890. - 22. travnja u Vinkovce uveden telefon
1895. - Gospodarsko društvo Vinkovci priredilo prvu gospodarsku izložbu
1896. - dovršena izgradnja zgrade Djevojačke škole u Vinkovcima (danas OŠ Ivana Gorana Kovačića u
Ulici hrvatskih žrtava 11)
1897. - 3. listopada izišao prvi broj tjednika Vinkovci und Umgebung (Vinkovci i okolica)
1898. - sagrađen vatrogasni toranj
1900. - osnovano Hrvatsko pjevačko i glazbeno društvo “Relković”
1905. - na mjestu dotadašnjeg drvenog mosta na Bosutu u središtu Vinkovaca sagrađen novi željezni most
(uništen u borbama za Vinkovce 12. i 13. travnja 1945.) osnovan Hrvatski sokol u Vinkovcima
1907. - započela rekonstrukcija i dogradnja zgrade Brodske imovne općine u novom secesijskom stilu.
To je u tome vremenu najveći i najskuplji građevinski pothvat u Hrvatskoj.
Projekt rekonstrukcije i dogradnje izradio znameniti hrvatski arhitekt Herman Bole.
1909. - dovršena zgrada nove Dječačke škole u Vinkovcima (danas zgrada OŠ Josipa Kozarca u Ulici hrvatskih žrtava 13)
1910. - 16. studenoga u Vinkovcima umro Ivan Kozarac
Tekst: mag. hist. et ethnol. Danijel Petković
KRONOLOGIJA ŽIVOTA I RADA IVANA KOZARCA
1885. - 8. veljače rođen je u siromašnoj obitelji oca Nikole i majke Stane na Krnjašu kbr. 37
1898. - umire otac Nikola
Ivan napušta gimnazijsko obrazovanje
počinje raditi kao pisarnički vježbenik u Kotarskom sudu u Vinkovcima
1900. – 1906. - radi u odvjetničkom uredu Levina Plemića u Vinkovcima
1902. - objavljuje prvu pjesmu Slavjanstvu i prvu crticu Slijepac u Našoj slozi
1903. - obolijeva od tada neizlječive sušice
1904. - nastaje rukopisna bilježnica Život
1905. - nastaje rukopisna bilježnica Vesni na liječenju u Kraljevici
1906. - objavljuje svoju prvu i jedinu knjigu za života Slavonska krv u Vinkovcima ponovno ide na liječenje u Kraljevicu
1907. - 15. siječnja odlazi u vojsku u Petrovaradin, infanterist u 70. Infanterijskoj regimenti Unteroffiziers-Bildungs-Schule
premješten u Karlovac
u studenom počinje pisati roman Đuka Begović
1909. - liječi se u vojnoj bolnici u Karlovcu
od rujna radi kao poslovođa u Nakladnom fondu Društva hrvatskih književnika i Društva redatelja u Zagrebu
1910. - 3. lipnja – 17. rujna na liječenju u Brestovcu na Sljemenu zalaganjem književnika i liječnika Milivoja Dežmana
teško bolestan vraća se u Vinkovce
16. studenog oko 16 sati umire u rodnoj kući na Krnjašu
18. studenog pokopan na groblju sv. Marije Magdalene u Vinkovcima
1911. - posthumno objavljene Pjesme u Splitu, Izabrane pripovijetke u Vinkovcima, roman Đuka Begović u Zagrebu